Gornja Vrućica na Pelješcu: šetnja selom po kiši

Dvanaestog listopada 2026. prošetali smo selom Gornja Vrućica. Padala je kiša, popločane uličice sjale su se od vode, a nad mokrim krovovima od crijepa visjeli su niski oblaci koji su skrivali vrhove šumovitih brda. Selo je građeno od kamena, a u njemu smo vidjeli kuće u svakojakom stanju. Neke su stare kuće lijepo obnovljene, na drugima se tek radi. Stara katnica s ulegnutim krovom i smokvom uz zid još čeka obnovu, a do nje stoji novija kamena kuća. Usput smo vidjeli i jednu sasvim novu kuću. Iznad zida obraslog penjačicama stoje stare kuće s krovovima od crijepa, a drugdje smo preko mokrih krovova gledali na šumovitu padinu i planine u oblacima.

U jednoj od uličica na kamenom zabatu visi bijeli transparent s natpisom Wine Shop „Maste“. Nalazi se kod podruma iz kojeg potječu vina Maste. Kupujemo dva ovdašnja vina, Maste i Viter. Pri ranijim posjetima Pelješcu vidjeli smo kako se grožđe za Viter suši u drvenim kašetama izravno u vinogradu; koliko znamo, riječ je o plavcu malom. Ovaj put kašete nismo vidjeli, samo smo prošli selom.

Gornja Vrućica je, prema Općini Trpanj, jedno od četiri naselja općine. Podloge za prostorni plan navode da naselje zauzima gorsko bilo i malu udolinu među lancima krševitih brda južno od Trpnja. Turistička zajednica općine Trpanj o Donjoj i Gornjoj Vrućici piše kao o dvama naseljima s brojnim zaseocima u kotlinama i na padinama brda u unutrašnjosti Pelješca, u kojima se isprepliću vinogradi, maslinici, mediteransko raslinje i dalmatinski krš.

Crkva sv. Jurja, prema podlogama za plan, stoji pred naseljem na istočnoj glavici hrpta i od 16. stoljeća se spominje kao bratovštinska crkva. Crkva Gospe od Milosrđa na prijevoju zapadno od naselja, uz cestu prema Donjoj Vrućici, sagrađena je u 17. stoljeću.

Za nas Gornja Vrućica ima okus vina. Istog dana na putu iz Žuljane fotografirali smo masline prije berbe.