Stonske kamenice iz Malostonskog zaljeva

Što su kamenice iz Stona i odakle dolaze

Stonska kamenica pripada vrsti europske plosnate kamenice. Ta vrsta živi u sjeveroistočnom Atlantiku, od Norveške do Maroka, i u cijelom Sredozemlju, pa ono po čemu se ove kamenice razlikuju nije vrsta, nego mjesto uzgoja.

Specifikacija proizvoda kao zemljopisno područje navodi akvatorij Malostonskog zaljeva: 28 km dug nastavak Neretvanskog kanala između kopna i poluotoka Pelješca, na najširem mjestu širok 6,1 km. Isto se ime rabi i u užem smislu: Hrvatska enciklopedija opisuje zaljev na kraju Malostonskog kanala kao 8 km dug i do 2,8 km širok.

Kako se uzgajaju kamenice u Malostonskom zaljevu

Specifikacija posebnost ove kamenice temelji na jedinstvenim prirodnim značajkama tog mora i na umijeću uzgoja koje se ondje razvijalo stoljećima. Zaljev je plitak, prosječne dubine 15 m, s muljevitim dnom, a slatka voda u njega dotječe iz vrulja, rijekom Neretvom i oborinskim ispiranjem s kopna. Prema Udruzi Stonski školjkari kamenice se ovdje, za razliku od drugih područja, mrijeste dvaput godišnje, u proljeće i u jesen. Turistička zajednica općine Ston (TZO Ston) navodi da se u zaljevu uzgajaju samo dvije vrste školjaka: kamenica i dagnja.

Uzgoj počinje prikupljanjem mlađi na kolektorima, koji se postavljaju najviše u proljeće i jesen, kad je mriješćenje najintenzivnije. Mlađ zatim raste na plutajućim instalacijama, u kašetama i mrežama ili pričvršćena cementom na plastični konop. Od postavljanja kolektora do trenutka kada kamenice dosegnu komercijalnu veličinu prođu dvije do tri godine, a obraštaj se u tom razdoblju čisti ručno, tri do pet puta tijekom ciklusa. Kamenica sa zaštićenom oznakom pri stavljanju na tržište mora biti duga najmanje 7 cm i teška najmanje 60 g.

Prema specifikaciji tradicija uzgoja seže u doba Rimskog Carstva i Dubrovačke Republike, koja je već 1333. uvalu Bistrinu unajmila od bana Stjepana Kotromanića. Prvi dostupni arhivski zapis o sakupljanju kamenica s prirodnih rastilišta i poluuzgoju potječe iz 1573. Krajem 19. stoljeća izvozile su se u Zagreb, Sarajevo, Beč, Prag i Pariz. Prema istoj specifikaciji, prva evidentirana proizvodnja je iz 1911.: 150 000 komada u Bistrini i 110 000 u uvali Bjejevica, a 1936. na svjetskoj izložbi u Londonu dobile su Grand Prix i zlatnu medalju za kvalitetu.

Zaštićena oznaka izvornosti i posebni rezervat u moru

Europska komisija upisala je ime „Malostonska kamenica“ u registar zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI) Provedbenom uredbom (EU) 2020/1469 od 6. listopada 2020., objavljenom u Službenom listu Europske unije 13. listopada 2020. Zahtjev za zaštitu podnijela je Udruga Stonski školjkari iz Stona. Sve faze proizvodnje, do izlova za tržište, moraju se odvijati u akvatoriju Malostonskog zaljeva. Na dan 13. listopada 2026. ime se kao registrirano vodi u registru EU-a eAmbrosia i u Registru zaštićenih naziva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Zaštićen je i sam zaljev: od 1983., danas prema Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji posebnog rezervata u moru, a dio je i ekološke mreže Natura 2000 (HR4000015 Malostonski zaljev).

Kamenice nisu na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine. Povijesno-urbanistička cjelina Stona s Malim Stonom, spojnim zidinama, prirodnim rezervatom Malostonskog zaljeva, Stonskim poljem i solanom od 2005. je na UNESCO-ovoj Preliminarnoj listi i nije među deset upisanih hrvatskih dobara (stanje 13. listopada 2026.).

Gdje i kada kušati kamenice u Stonu i Malom Stonu

Najčešće se jedu sirove, svježe izvađene iz mora, s nekoliko kapi limunova soka i poslužene na ledu. Restorani u Stonu nude ih i pohane, pečene na gradelama, zapečene sa sirom, u juhi, u rižotu ili uz tjesteninu. Udruga Stonski školjkari uz njih preporučuje lokalni pošip, suho bijelo vino izražene kiselosti i mineralnosti, ili dobro ohlađeni pjenušac proizveden tradicionalnom metodom. Glavna sorta peljeških vinograda je crni plavac mali. Recept: Brancin u soli.

Prema TZO Ston uzgajališta kamenica i dagnji mogu se posjetiti brodom tijekom cijele godine, uz kušanje kamenica izravno iz mora, pokapanih limunovim sokom. Ponudu posjeta i kušanja Udruga Stonski školjkari navodi na stranici malistonoyster.com, uz obveznu rezervaciju (stanje 13. listopada 2026.).

Organizatori festivala i stonska turistička zajednica navode da su kamenice najpunije i najukusnije u ožujku, oko blagdana svetog Josipa (19. ožujka), a specifikacija dodaje da su zimi i u rano proljeće najmasnije. Dani Malostonske kamenice, u organizaciji Udruge Stonski školjkari, 2026. održani su od 19. do 22. ožujka u Malom Stonu i Brijesti. Nastavljaju proslavu blagdana svetog Josipa koju je 1993. obnovila mala skupina entuzijasta. Datum sljedećeg izdanja objavljuje turistička zajednica na stranici ston.hr (stanje 13. listopada 2026.).

Osim po kamenicama Ston je, prema istoj turističkoj zajednici, poznat kao grad soli i zidina. Od Malog Stona dijeli ga oko kilometar vožnje autom ili oko 40 minuta šetnje po zidinama, a oba mjesta pripadaju području Ston–Ponikve.

Poglavlje „Namirnice i recepti“, u kojem su i kamenice, naći ćete u knjizi.